ISHRANA POSLANIKA MUHAMMEDA, A. S. [HRANA IZMEDU BOLESTI I LIJEKA]

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Povećavanjem broja ljudi na Zemlji došlo je i do povećanja broja bolesnih i nastradalih ljudi, kao i do podizanja svijesti o vrijednosti zdravlja i liječenja, povećala se potreba za traženjem rješenja, sve dok to nije dostiglo ogromne razmjere, naročito u posljednjih nekoliko godina. Dva su osnovna načina rješavanja ovih problema:

• prvi: lijekovi spravljeni od prirodnog bilja kojih je, nažalost, malo i nisu dovoljni da zadovolje ljudske potrebe, zato što se ne pridaje dovoljno pažnje očuvanju i obnavljanju biljnih resursa;

• drugi: hemijske laboratorije kojih ima različitih vrsta, a koje su se pojavile kao rezultat velikih otkrića u različitim hemijskim disciplinama, što se reflektovalo i na pitanje proizvodnje lijekova od prirodnog bilja. Nakon podizanja velikog broja tvornica lijekova postalo je moguće suzbiti bolesti i staviti ih pod kontrolu. Ipak, dešavaju se i obrnuti slučajevi. Savremeni čovjek je svjedok odredenim bolestima koje u prošlosti nisu bile poznate. Ušli smo u doba neizlječivih bolesti. Možda je jedan od uzroka pojave ovih bolesti i konzumiranje brojnih lijekova na duže vrijeme, kojima bolesnik samo prikriva simptome bolesti, pa se dešava da ona ostaje skrivena jer lijek ne dozvoljava da se pretvori u hroničnu bolest. S druge strane, to • pogoduje pojavi i razvoju drugih bolesti. Dakle, jedan od uzroka mogu biti brojni proizvedeni lijekovi, a među kojima ima i onih koji su nedovoljno istraženi. Svakog dana vidimo da se osnivaju istraživački centri, posebno od strane Svjetske zdravstvene organizacije koja dolazi do novih saznanja u svojim zatvorenim krugovima gdje se eksperimentiše različitim hemijskim procesima do kojih su ljudi došli na brojne načine, a od kojih je većina opasna. Zato se i pojavila odbojnost prema štetnim lijekovima koja je svakim danom sve veća. Nekada se pojave lijekovi kao što su Klormicin, Nufalgin i Valijum, čija se upotreba od strane ljudi pokaže učinkovitom. Međutim, postoje i opasne hemikalije koje, naprimjer, imaju neželjene efekte na dojen­ čad, a koje njihove majke često uzimaju u velikoj količini, kao što su insekticidi, kozmetika, kontracepcijske pilule, lijekovi za krvni pritisak, za alergije, atropin (koji ima više negativnih efekata, čak i na dojenčad) , Betazoldin (koji stvara poremećaje u krvi dojenčeta i stvara smetnje u radu bubrega). Kada bi ljudi odvojili jedan dio tvornice lijekova i, uz poznavanje hemijskih procesa, proizvodili isključivo lijekove od prirodnog bilja i davali ih bolesnicima u obliku tableta, sirupa ili injekcija, uvidjeli bi da ovakvo spravljeni lijekovi – u najvećem broju slučajeva – nemaju neželjenih efekata na ljudski organizam, jer je mudrost Stvoritelja da tvari u lijekovima spravljenim od prirodnog bilja učini takvim da donose olakšanje, da ih organizam može lahko probaviti i iskoristiti u njihovom prirodnom obliku, te da jedna biljka sadrži brojne ljekovite tvari koje zajednički djeluju u liječenju bolesnika. Svaka je trava ili biljka ljekovita i sadrži neki lijek kojeg je Uzvi­ šeni Allah, Svojom mudrošću i svemoći, dao u njoj . Uzmimo za primjer crveni luk. On je omiljena hrana narodnih masa i poznat je u cijelome svijetu. Ipak, zaprepastimo se kada čujemo da on sadrži lijekove za poboljšanje probave, pomaže kontroli sagorijevanja i uklanjanju viška šećera i poput aromatičnih ptičijih masnoća ima snažno antibakterijsko djelovanje. Crveni luk, također, djeluje na raspoloženje i jača živce, sprečava arteriosklerozu (zakrečenje arterija), a sve ovo bez neželjenog efekta opadanja kose. Sve ove koristi pohranjene su u jednoj običnoj glavici luka, pa da li je moguće da ijedan lijek koji se proizvede sadrži sve to?! Ipak, mi se nikada ne možemo odreći velikih dostignuća savre-. mene medicine, iako je dokazano da velik broj medicinskih lijekova ima štetan utjecaj, a simpoziji o prirodnim lijekovima ukazuju na određena štetna djelovanja onima koji ih koriste, preporučuju povratak prirodnom bilju, ističu njegovu važnost i to da je ono sigurna sirovina za izrađivanje lijekova. U Americi i evropskim državama došlo je do popularizacije ovih simpozija koji se održavaju sve češće. Prvi korak ka prirodnim lijekovima je novo istraživanje naučnika kroz proučavanje bilja spomenutog u starijim djelima, kao i kroz studiranje djela o ljekovitim travama kojih ima na milione. Sakupljeni su podaci o njima, neki i na način da su prikupljene izjave o ljekovitom bilju od stanovnika pojedinih područja, što je rezultiralo otkrivanjem novih vrsta bilja koje donose koristi za zdravlje, a samim tim i ekonomske koristi. Ove su studije podstakle na to da se obrati pažnja na prepoznavanje mudrosti u korištenju ljekovitog bilja, u čemu su briljirali Indijanci, kao i na upoznavanje ljekovitog bilja i njegovo korištenje od strane plemena za liječenje svojih bolesnika i utvrđivanje koristi od njega. Tako se dolazi do uspona u naučnim saznanjima što se ogleda u objedinjavanju spoznaja o ljekovitom bilju koje se koristi u narodnoj medicini i onoga što doktori primjenjuju u gradovima, a što sve ima za cilj otkrivanje novog prirodnog ljekovitog bilja koje će obogatiti izvore za proizvodnju lijekova. Uprkos tome što se u arapskim krajevima nalazi obilje prirodnog ljekovitog bilja, kao i onoga koje se uzgaja, i uprkos tome što ovo bilje igra značajnu ulogu u proizvodnji lijekova, kao i u nekim drugim oblastima, to nije dovoljno da se zadovolje trenutne potrebe ljudi, a njihovim prikupljanjem i prerađivanjem u lijekove se bave samo neki pojedinci (travari) radi ekonomske dobiti. Još uvijek ne postoji neki vid kontrole u pogledu prikupljanja ovog bilja, kao ni načina njegove prerade, uprkos njegovoj važnosti u narodnoj medicini u arapskim krajevima. Spisi Egipćana, zabilježeni na papirusu, svjedoče o tome da su drevni Egipćani bili prvi koji su koristili ljekovito bilje za liječenje. Koristili su mak za liječenje povišene ternperature i za ublažavanje bolova, metvicu i smolu za liječenje čireva i kožne upale, čičkovo ulje za liječenje tvrde stolice i ojačavanje kose, košuljicu šipka za liječenje flegmatičnosti, gorku tikvicu za liječenje tvrde stolice i odstranjivanje parazita . .. Sve ovo bilje koristi se i danas u iste svrhe. Arapima se pripisuje zasluga osnivanja prve tvornice lijekova u Damasku koja je prerađivala listove, korijenje, cvjetove, plodove i stabljike biljaka kao što su orah, karanfil i druge. Ne smijemo zaboraviti ni doprinos arapskih naučnika, koji imaju velike, nemjerljive zasluge u razvoju liječenja ljekovitim biljem. Ibn-Sina je napisao čuveno djelo poznato kao Kanun u kojem je podijelio bolove na petnaest vrsta i opisao lijekove za bolesti, gdje je naveo više od 760 lijekova. Ibn-Bejtar je bio prvi arapski naučnik koji je pisao o svojse:ima ljekovitog bilja u svojoj knjizi E/-Džami’u/-kebir, u kojoj je naveo dvije hiljade ovakvih opisa, zatim u knjizi E/-Mugni ji/-edvijetil-muftrrideti i u knjizi Ed-Durretul-behijetu ji menaji’i/-ebdan. Zatim, tu je i Ehu-Ali koji je napisao knjigu E/-Minhadž u kojoj je sabrao imena biljaka i recepte za spravljanje lijekova. Er-Razi je napisao knjigu o bilju koju je nazvao Kitabu/-ebnije ‘an haka’iki/-edvije, u kojoj je opisao oko pet stotina vrsta bilja. I, na kraju, treba spomenuti knjigu Davuda el-Antakija pod nazivom Tezkiretu Davud, koja je svima dobro poznata i Sf11atra se zbornikom lijekova i glavnim izvorom za svakog onoga ko se bavi narodnom medicinom. Neki smatraju da je povratak korištenju ljekovitog bilja u lije­ čenju bolesti nepotreban i da to nije dobro. Možda bismo nekako i mogli prihvatiti ovakvo mišljenje kada bismo bili u stanju nadvladati bolest, povratiti zdravlje i olakšati bolove onih koji pate i koje je savladala bolest i njene teškoće. Međutim, svjedoci smo upravo suprotnom. Mnogi čekaju na savremenu medicinu, a nisu u stanju ništa učiniti. Pored toga, mi se, ni u kojem slučaju, ne možemo odreći otkrića do kojih je došla savremena medicina, kao što smo već spomenuli i znamo da nam je potrebno ono što nam je ona donijela u pogledu liječenja bolesti i zalječivanju organizma. Me­ đutim, udaljili smo se od prirode i njenih zakona. Onoliko koliko smo se udaljili od nje, toliko su se naši bolovi i patnje povećali, bez milosti i opraštanja. Zbog toga je sve jasniji poziv ka vraćanju prirodi, oličen u upotrebi ljekovitog bilja. Budućnost proizvodnje lijekova u arapskim zemljama navodi nas na to da razmišljamo o ovoj temi sa globalnog, a ne lokalnog stanovišta. Dakle, trebamo razmišljati na nivou teritorija svih Arapa, treba osnovati adekvatne tvornice u arapskim pokrajinama, za što postoje odlične geografske lokacije i pogodna mjesta. također, u arapskim krajevima nalazi se obilje raznovrsnog ljekovitog bilja, dovoljno raspoloživih ruku da rade, kao i onih koji će istraživati lijekove, uzgajati ih i prerađivati.

www.novihorzonti.ba