PRVE TRI GODINE NAJVAŽNIJE ZA RAZVOJ GOVORA DJETETA

Jezik, govor i problematika vezana za njih su često svedeni na poremećaje izgovora, šuškanja i mucanja, ali problematika je dosta šira, tvrde stručnjaci.

Najveća zabluda roditelja je da se logopedu ide sa napunjene tri ili pet godina. Dijete sa pet godina treba da ima potpuno razvijen govor i jezik, jer to je već period predškolskog vaspitanja i upisa u školu.

Smatra to Silvana Punišić, doktor neuro nauka, koja radi kao audio-lingvista logoped u Institutu za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora u Beogradu, a u koji dolaze i mališani iz RS i Crne Gore.

“Kod djece koja imaju probleme u komunikaciji, više od 80 odsto njih koja su sada na liječenju u Srbiji ima autistične elemente, a jedan broj je sa mješovitim razvojnim poremećajima”, kaže doktorica Punišić.

Ona ističe da su prevencija i rano djelovanje kod poremećaja u komunikaciji veoma bitni, kako ne bismo imali više od 60 odsto djece s tim problemima.

Period od rođenja do treće godine je presudan za razvoj govora i jezika i prevazilaženje problematike ukoliko se pojavi, a doktorica Punišić ističe da nema problema koji se u tom periodu ne može uočiti.

“To je oko 90 odsto problema koji se javljaju u govoru i jeziku, dok kasnije mogu da se jave neke smetnje koje se tiču fluentnosti govora. Nažalost, najveći broj djece koja napune tri ili više godina, a da još nisu progovorila je sa takozvanom razvojnom disfazijom, koja može biti tipa produkcije govora i razumijevanja. Obično su oba aspekta zastupljena, a u posljednjih desetak godina je veoma visok procenat djece sa sindromom autizma i pervazivnim razvojnim poremećajima, koja se na dnevnom nivou rađaju u sve većem broju”, rekla je Punišićeva.

Za njihov nastanak postoji preko 40 uzroka, zbog čega su neki i stručnjacima iz ove oblasti teško uočljivi.

Mirjana Sovilj, direktorka Instituta za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora, kaže da u svakom poremećaju ponašanja i sniženom potencijalu za učenje leži jezički problem.

“To može biti na nivou da se dijete izrazi do nivoa da to zna da napiše, razumije. Automatski ti poremećaji verbalne komunikacije duboko oštećuju ponašanje i zasežu u potencijale za učenje”, rekla je Soviljova.

Takva djeca su i netolerantna, plašljiva, anksiozna, nemaju pažnju, koncentraciju i realizuju se do autističnih elemenata.

Zbog toga je važno na vrijeme prepoznati da s komunikacijom nije nešto u redu, a to se može uočiti sa čak mjesec dana starosti i krenuti s radom.

“Dijete ako nema kontakt oči u oči kada doji, ako ne plače zvonkim, jakim glasom u kontinuitetu, ako ne reaguje na jako lupanje, poput zvuka usisivača, lupanja vratima, onda nešto sa njegovim auditivnim elementom nije u redu. Djeca treba sa mjesec dana da započnu sa vokalizacijom. Tada se vidi da sa njegovim razvojem nešto nije u redu”, priča Soviljova, ističući da u takvim slučajevima sa majkom odmah rade simulativne metode i parametre.

U Institutu sa ovakvom djecom se radi svakodnevno, u okviru KSAFA sistema, odnosno dijagnostike, dodatne dijagnostike koja uključuje pretrage i metaboličke testove, strininge različitih vrsta, uvođenje korektivne ishrane.

Kod takve djece radi se na tačno izbalansiran način, razvija se jezik i govor, praktično simulirajući normalan razvoj jezika i govora, a za kratko vrijeme kod takvog djeteta dolazi se do prve reakcije, prvog gesta, želje da nas čuje, a u sljedećem trenutku i prvih riječi.

Ove doktorice dolaziće svakog mjeseca u Banjaluku u pedijatrijsku ambulantu doktora Branislava Lolića, gdje će vršiti besplatno početno savjetovanje roditelja djece s ovim problemima.

(Vijesti.ba / Nezavisne)